Pošaljite komentare na „Prednacrt Pravilnika o dopuni Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost“
Otvorene su javne konsultacije koje vam omogućavaju dostavljanje prijedloga i primjedbi na Prednacrt Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u.
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je na 7. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 07.06.2023. godine i na 6. sjednici Doma naroda, održanoj 15.06.2023. godine usvojila Zakon o dopuni Zakona o porezu na dodatu vrijednost u vezi sa davanjem poklona u hrani kao donaciji, a koji zakon je objavljen u Službenom glasniku BiH, broj 46/23 od 30.06.2023. godine i koji je stupio na snagu osmog dana od objavljivanja. Članom 2. stav (1) navedenog Zakona je propisano da je Upravni odbor UIO dužan u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti podzakonski akt za njegovo provođenje. Shodno navedenom, Uprava za indirektno oporezivanje je sačinila prednacrt Pravilnika o dopuni Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost i Obrasca za izvršenu donaciju hrane – Obrazac I-DH, koji je sastavni dio ovog Pravilnika.
Uputstvo za korištenje portala eKonsultacije možete naći na ovom linku
Ukoliko imate poteškoće pišite na aida.v@mozaik.ba, a pišite nam i da potvrdite da ste učestvovali u ovom procesu.
Rok za slanje komentara je 10.08.2023.g.
Iskoristite neke od naših prijedloga i učestvujte u javnim konsultacijama.
Komentari za javne konsultacije na „Prednacrt Pravilnika o dopuni Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost“
Član 11a.
Predlažemo da se normira šta je to “doniranje hrane”, te da se pored doniranja hrane može donirati i hrana za životinje, te ko je krajnji primatelj.
Prijedlog definicija bi mogao biti sljedeći:
Doniranje hrane je davanje hrane bez naknade od donatora hrane namijenjene krajnjem primatelju hrane.
Pored hrane, donirati se može i hrana za životinje, te se u smislu ovog Pravilnika koristi termin “hrana” za obje vrste donacija, hrane namijenjene ljudima i hrane za životinje.
Krajnji primatelj je krajnji korisnik hrane.
Stav (1):
U pogledu termina krajnji primatelj iz stava 1 člana 11a, u pravilu imajući u vidu druge propise, krajnji primatelj je fizičko lice ili ako je u pitanju hrana za životinje, onda i životinja, koje je korisnik donirane hrane.
Međutim, razumijemo da je intencija da se “krajnjim primateljem” smatra u ovom pravilniku javna kuhinja ili druga organizacija koja organizuje ili sudjeluje u lancu doniranja hrane. Da ne bi dolazilo do zablude u pravnom prometu i pogrešnog tumačenja propisa, predlažemo da se u ovom kontekstu ne koristi termin “krajnji primatelj” već posrednik tako da stav 1, člana 11a glasi:
“(1) Isporuka hrane koju porezni obveznik, u cilju sprečavanja njenog uništavanja i pružanja pomoći bez naknade (doniranje hrane), vrši posredniku koji organizuje i/ili sudjeluje u lancu doniranja hrane smatra se porezno priznatim manjkom.”
Stav (2)
Smatramo da je potrebno razdvojiti hranu koja se lako kvari i ima rok „upotrebljivo do“ od hrane koja ima rok trajanja s oznakom “najbolje upotrijebiti do”.
Također, smatramo da bi trebalo omogućiti i doniranje hrane koja je sigurna, ali koja iz nekih razloga ne ispunjava uslove za prodaju (oštećeno pakovanje, deklaracija nije u skladu s propisima i pogrešno je napisana, greška u bar codu i slično), kao i doniranje hrane koja se ne označava nikakvim rokom trajanja, kao što su svježe voće i povrće.
Pored toga smatramo da pored hrane pred istekom roka trajanja, od plaćanja PDV-a treba da bude oslobođena i donirana hrana sa oštećenom ili neispravnom ambalažom, a koja je sigurna za upotrebu. Naime, u usvojenoj Dopuni Zakona o PDV-u ne navodi se specifično da je predmet oslobađanja hrana pred istekom roka trajanja, već “hrana” koja se donira u svrhu sprječavanja njezinog uništavanja, zaštite životne sredine i pomoći krajnjim primaocima. Obzirom da se velike količine hrane sa neispravnom ambalažom uništavaju, uključivanje i ove kategorije u Pravilnik bi zasigurno doprinijelo smanjenju zagađenja okoliša i pomoglo krajnjim primaocima.
Kada je u pitanju rok, smatramo da je rok od 3 dana prekratak, pa predlažemo da on bude najmanje 5 dana, jer je u pitanju lako kvarljiva hrana, tako da dok se ista transportuje, podijeli i pripremi krajnjim korisnicima, već će isteći rok trajanja, i morati će se uništiti prije konzumacije. Također, često ukupan period korištenja hrane nije uopće naznačen na pakovanju već samo datum do kada se hrana može upotrijebiti, odnosno ne zna se datum proizvodnje, zbog čega predlažemo alternativno rješenje u nastavku.
Kada je u pitanju hrana za dojenčad od 0 do 12 mjeseci uzrasta (NAN® 1 i NAN® 2), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ima propisano pravilo prema kojem se hrana sa rokom trajanja od jedne godine mora povući iz prodaje 30 dana prije isteka roka trajanja. Ako bi se Pravilnik usvojio u postojećoj verziji (odnosno da je “u momentu doniranja, preostalo najviše tri dana do isteka roka i/ili 5 % od ukupnog perioda u kojem se hrana može upotrijebiti prema deklaraciji ili ambalaži”), to bi značilo da hrana za dojenčad ne bi mogla biti donirana uz oslobađanje od PDV. Stoga je preporuka da se za hranu za dojenčad definira duži rok – rok povećati na 7%, što bi za hranu kojoj je rok 12 mjeseci iznosilo 40 dana, te bi omogućilo doniranje uz oslobađanje od PDVa.
Predlažemo izmjenu u stavu 2, člana 11, tako da isti glasi:
“U smislu ovog pravilnika smatra se da je doniranje hrane izvršeno u cilju sprečavanja njenog uništavanja ako u momentu doniranja hrane:
– preostalo je najviše pet dana do isteka roka trajanja hrane, ako je u pitanju hrana koja je označena sa “upotrijebiti do” rokom trajanja, ili
– do isteka roka trajanja hrane preostalo je najviše 5% ukupnog perioda, osim za hranu za dojenčad za koju je rok najviše 7% ukupnog perioda, u kojem se hrana može upotrijebiti prema deklaraciji ili ambalaži, ako je u pitanju hrana koja je označena sa “najbolje upotrijebiti do” rokom trajanja. Ako se takav period ne može utvrditi prema deklaraciji ili ambalaži, jer nije naznačen datum proizvodnje ili iz drugih razloga, smatra se da je ovaj uslov ispunjen, ako je do isteka roka trajanja preostalo najviše 60 dana, ili
– hrana koja se donira nije prikladna za prodaju zbog nedostataka u kvaliteti, pakiranju, označavanju, masi ili drugih sličnih razloga, a koji ne mogu utjecati na sigurnost hrane, ili
– hrana koja se donira je lako kvarljiva hrana, koja se ne označava rokom trajanja, kao što su voće i povrće.”
Stav (3)
Prema trenutnom nacrtu Pravilnika, primalac donacije je definisan kao “neprofitno pravno lice ili udruženje (kao što je javna kuhinja i sličan subjekt) koje je kod nadležnog organa registrirano za prikupljanje, pripremanje, podjelu i/ili pružanje pomoći u hrani”.
U BiH nije propisano pravnim aktom šta su to javne kuhinje. Javne kuhinje spadaju u socijalnu zaštitu koja je data u nadležnost ili kantona (podijeljeno između FBiH i kantona) ili jedinica lokalne samouprave (RS).
U praksi će se postaviti pitanje kod kojeg nadležnog organa se registruju pravna lica za prikupljanje, podjelu ili pripremanje ili pružanje pomoć u hrani, kada isti ne postoji ili nije regulisan.
Primjera radi Uredbom o priznavanju prava na topli obrok u javnim kuhinjama u Kantonu Sarajevu smatra se da su u skladu sa članom 11 ove Uredbe javne kuhinje samo:
Centralna javna kuhinja – Crveni križ Kantona Sarajevo, Javna kuhinja ‘Merhamet’, Pučka kuhinja ‘Kruh svetog Ante’, Narodna kuhinja ‘Stari Grad’ Sarajevo, Pučka kuhinja ‘Jelo na kotačima’ – Caritas Vrhbosanske Nadbiskupije i Javna kuhinja ‘Dobrotvor’, sa punktovima. Druga slična pravna lica se nemaju gdje registrovati za ovu djelatnost, pa će praktično biti isključena od mogućnosti da im se hrana donira (primjera radi Restorani dobre volje, koje organizuje udruženje Pomozi.ba, te institucije koje brinu o ugroženim kategorima društva npr. Zavod Pazarić).
U nekim kantonima, uopće nije predviđen rad javnih kuhinja, a svakako se pravna lica nigdje ne registruju za ove djelatnosti, pa se postavlja pitanje da li će iko od udruženja koje pružaju usluge javne kuhinje, se moći smatrati posrednikom u smislu ovog Pravilnika.
Predlažemo izmjenu u stavu 3, člana 11, tako da isti glasi:
Posrednik iz stava (1) ovog člana je neprofitno pravno lice, udruženje ili fondacija (kao što je javna kuhinja i sličan subjekt) koje je kod nadležnog organa registrirano za prikupljanje, pripremanje, podjelu i/ili pružanje pomoći u hrani ili je Statutom ili drugim pravnim aktom takvog neprofitnog pravnog lica predviđeno da obavlja takve neprofitne djelatnosti.”
Stav (4)
U stavu (4) ovog člana navodi se “registar o primaocima i primljenim donacijama“, a što smatramo da je potrebno dodatno razraditi.
Naime, preporuka je da naziv bude „e-registar o davaocima, primaocima i primljenim donacijama“. Takav e-registar će na jednom mjestu objedinjavati podatke o primaocima i primljenim donacijama, ali i o kompanijama / preduzećima koje u određenom trenutku imaju hranu koju žele donirati javnim kuhinjama (ponuda i potražnja).
Koncipiran na taj način, e-registar bi bio ključan za uspješnu i transparentnu primjenu Pravilnika, jer bi omogućio:
- efikasan protok informacija o hrani koju nude kompanije, a time i njenu brzu i pravovremenu distribuciju, što je ključno pogotovo kada se radi o hrani koja je pred istekom roka trajanja
- transparentnost informisanja primalaca / javnih kuhinja o hrani koja je u ponudi
- transparentnost u distribuciji hrane javnim kuhinjama (pružanjem informacija o količinama koje su zaprimljene i broju korisnica i korisnika svake od javnih kuhinja koje se vode u e-registru)
- efikasnije uključivanje maloprodajnih objekata u lanac distribucije, a time i efikasniju distribuciju hrane javnim kuhinjama u manjim sredinama, kao i izbjegavanje povrata robe iz maloprodaje u veleprodaju da bi bila donirana
- komunikaciju / koordinaciju / međusobnu podršku javnih kuhinja kada je u pitanju transport
Nadalje, Pravilnik bi kroz posebnu stavku trebao definisati način uspostavljanja i vođenja e-registra. Vezano za to pitanje, prijedlog bi bio da Agencija za sigurnost hrane BiH izradi Pravilnik o doniranju hrane, koji će usvojiti Vijeće Ministara, a koji će definisati sve aspekte uključujući pitanja ko vodi registar, ko vodi evidencije korisnika, šta sa hranom bez deklaracije (voće i povrće) i slično.
Stav (5)
U pogledu stava 5, člana 11a, predlažemo da se koristi termin “vrijednosti do 3% ukupnih prihoda poreznog obveznika – donatora iz prethodne godine”, jer može potencijalno biti problem utvrditi u kontroli šta se smatra vrijednosti isporuka dobara i pruženih usluga (jer se ne iskazuje na takav način u finansijskim izvještajima).
S druge strane, ukupne prihode je jednostavno utvrditi kroz finansijske izvještaje (iskazuju se), a u praksi bi to trebalo biti isto, jer se zapravo prihodi odnose ili na prodaju robe ili usluge.
Ovo je također u skladu sa Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dobit (primjer iz FBiH) koji propisuju da se poreznom priznatom donacijom smatraju donacije “do visine od 3% ukupnog prihoda u poreznom periodu.”
Stav (6)
Stav 6, člana 11a nije najjasnije definisan na šta se konkretno odnosi, imajući u vidu prethodi stav 5. Obrazloženje je u nastavku:
Primjera radi, ako se vrijednost od 3% u 2023. godini odnosi na prihode iz 2022. godine, 2023. godine se zna tačno koliko 3% iznosi (u odnosu na 2022. godinu), pa nije ni potrebno vršiti bilo kakva usklađivanja u martu 2024. godine.
Ako se s druge strane vrijednost od 3% odnosi na prihode iz tekuće godine (npr. 2023. godinu), a u tekućoj godini se ne zna koliko tačno iznosi 3% prihoda tekuće godine (jer godina još uvijek traje), pa u slučaju da se desi doniranje u vrijednosti od više od 3%, onda ovakva odredba ima primjenu i jasnija je, jer bi se odnosilo na obračun PDV na razliku od preko 3% prihoda u tekućoj godini, koji se plaća do marta 2024. Ali u tom slučaju treba uskladiti član 5, jer se on odnosi na prethodnu, a ne tekuću godinu.
Ako se 3% odnosi na tekuću, a ne prethodnu godinu, to onda ima smisla ne samo za poreznog obveznika koji nije poslovao, već svakog poreznog obveznika koji nije poslovao, već svakog poreznog obveznika koji donira više od 3% svojih prihoda tekuće godine. Ali napominjemo da onda u tom slučaju 3% treba vezivati za prihode tekućeg, a ne prošlog perioda / godine, odnosno uskladiti stav 5.
Stav (7)
U stavu 7 bi trebalo usaglasiti termine:
Donator hrane umjesto davalac i Posrednik umjesto primalac donacije.
Stav (8)
U stavu 8 ovog člana, će se postaviti pitanje šta znači “dati ili donirati” hranu krajnjem primatelju. Javne kuhinje najčešće doniranu hranu ne daju u istom obliku u kojem je primaju, već istu skuhaju / obrade ili prosto rečeno pomiješaju s drugom doniranom hranom.
Poseban propis o socijalnoj pomoći često ne postoji. U skladu sa formulacijom s obrasca predlažemo da se ovaj stav formuliše na način da glasi:
Posrednik iz stava (1) ovog člana dužan je poreznom obvezniku – donatoru hrane dati izjavu da primljenu hranu neće koristiti u komercijalne svrhe, već će je isključivo koristiti za podjelu i/ili pružanje pomoći u hrani krajnjim primateljima.
Stav (9)
U stavu 9 bi također trebalo umjesto primaoca donirane hrane, navesti posrednik, jer primalac donirane hrane je fizičko lice koje konzumira hranu ili životinja ako je riječ o hrani za životinje.
Inspekcije i kontrola distribucije
Smatramo da bi bilo neophodno razmotriti eventualno uključivanje kantonalnih inspekcija u Federaciji BiH i Republici Srpskoj BiH u kontrolu vršenja distribucije donirane hrane.
Svjesni smo da je za neke od prijedloga potrebno dodatno vrijeme kao npr. za „Pravilnik o doniranju hrane“ ili za kreiranje “e-registra”, stoga predlažemo da se usvoje naši prijedlozi za koje nije potrebno dodatno vrijeme, a da se aktivnosti poput rada na „Pravilniku o doniranju hrane“ i “e-registra” pokrenu nakon implementacije, te naknadno urade izmjene Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u.
nastavite čitati
